Ovanca san od života
Sve san platija
Sa valižon od pokore
U kraj san se iskrca
Pa bi tija sad odanit
Stat i smirit se
I otvorit stare škure
Pa odmorit se.
Di si sada moja vilo
Da mi te je vidit sad
Ko zna ko je sritan s tebon
Kada nisan bija ja.
Kad bi moga vratit vrime
S tebon bi ostarija,
More bi sa kraja gleda
Ne bi svitom plovija...
(Carla)
Tu di jesan
Tebe je opeka život
Sagorija ti je dušu
Pa si sama ruzina
Šta struže i boli.
Zaboravija si smij
i ne vidiš lipotu
Samo tamnu sjenu
Priko svega stavjaš.
A ja ne mogu grezo
Jer mi duša cvita
I bolidu me friži
Od ruzine tvoje.
(Carla)
Za novi design bloga zahvaljujem čoviku koji se zamaskira pod linkom DALmata
Ne moren kontra sebe
20.11.2009. petak - 07:00
Lidija Bačić - Ne moren kontra sebe - nagrade za najbolju interpretaciju i debitanta
Izvor: www.youtube.com
Lidija Bačić i klapa Grobnik - Ne moren kontra sebe Melodije Istre i Kravnera - MiK 2009 Lidija je osvojila 2 nagrade: - nagradu za najbolju interpretaciju - nagradu za najboljeg debitanta
Tribalo bi reć
I duši i tilu
Sad moramo dalje
aš dosta je bilo
ti drugoj si srića
a nami kaštiga
i ča smo mi za te
leh zaprta knjiga
ma trda je duša
i niš ne posluša
a tilo bi stilo
da more kraj tvojga
još jedanput sniti
i ne se zbuditi
aš bez tebe samo
ne more živiti
Ne moren kontra sebe
Pa da na te ne pensan
Ne moren kontra sebe
Aš si za me se ča znan
Ne moren kontra sebe
I ne moren se kambjat
Aš si meni ti va krvi
I za vajka ćeš zustat
autor glazbe: Marko Tomasović
autor teksta: Robert Pilepić
autor aranžmana: Aleksandar Valenčić
Počele su mi stizat primjedbe da dugo nisam objavila post, da me nema u komentima i da san zapustila blog. Čak me jedan prijatelj pitao je li čekam da se ukiseli kupus pa da idući post bude o sarmama.
Zato ga ja moran razveselit. Neće tribat čekat sarme, ima vrimena za postove do Nove godine. A osim toga uvik ima nešto lipo za napisat ili vidit ili čut.
Evo ja san ovu pismu čula prvi put nekidan u emisiji Lijepom našom u Kaštelima, svidila mi se, vrtim je po sto puta i guštam.
A ima nas više šta dijelimo isto oduševljenje...
Zato mi je drago da mogu na svom blogu ugostit ovu izvrsnu i perspektivnu pjevačicu, Lidiju Bačić, našu dragu Dalmatinku. I moran reć da se sjećam prije nekih desetak godina kad je Lidija pobijedila na jednom od dječjih festivala, imala sam tu snimku na VHS kazeti i često sam vrtila svojim curicama da slušaju.
U međuvremenu je Lidija stekla iskustvo na festivalima i ima svoju publiku što je siguran znak da ćemo je ubuduće viđati na televiziji i na koncertima više i češće nego do sad.
Evo i naš blogerski doprinos želji da prijatelji s bloga guštaju u pjesmi...
- René, why are you carring that in your arms, mon cheri? Kaj će ti tolika količina hrane de rabbits?
- I shall say dis only uans. Moram kiselit kupus, ma chere!
- Oh, ce n ést pas facille, zakaj ne kupiš već ukiseljeni kupus and not to dati sebi tres much posla?
- Ma chere, i just love this kupus and I must have it, exactement this one, domaći.
- Ok my dear, but dont cut your finger, please. T ´a besoin de toutes tes fingers. Ali comment, kako si izračunao koliko kupusa you need?
- Oh Edith, to je bilo tres facile...uzmem popis of tout mes amis et pomnožim sa deux glavice.
- Ali ja se souviens da ti je prošle godine bilo viška kiselog kupusa, too much and you were morao to put it into the toilette and nahranit tout les rats au gradska kanalizacija.
- Ne t´inqiette pas ma cherie...I am going to eat all this kupus and you are going to help me.
- O ke, and now I am going to napisat story René u zemlji kupusa...(zapravo uvidjeh da je René ostao skamenjen ispred la television, gleda budućeg predsjednika i ne diše)....
- ....jbt, René...toi, ti si opsjednut avec Banditch, ne bi da je her flik himself...
I tek tada mi se upali lampica...čemu sav taj kupus...čitava ostava puna kupusa...
OOOO la la la.. le voila!!!
René, mogao si mi odma reći da ti je kupus namjenjen za proslavu nakon predsjedničkih izbora....
Hvala svima koji ste mi posjetima i pozdravima zaželili brzi oporavak, zbilja je pomoglo (a neobična solidarnost Tipa koji sjedi- u ovom slučaju Tipa koji se porezao iz solidarnosti me impresionirala i nasmijala) ...Nisam vam pojedinačno odgovarala jer nisan htjela zvučati bezvoljno, a bila sam i bezvoljna i ljuta što ne prolazi onako brzo kao što sam ja zamislila.
Prst je ok sad, još nije potpuno bezbolan ali hodam. Ne cupkam više i ne psujem tako često.
Evo me kao što i naslov kaže On the road again ili back in business. Dobro, nećemo pretjerivati, ne radi se o nikakvom biznisu ali gotovo je sa bolovanjem, konačno sam počela radit! (Jupiii)
Bilo je i vrime jer san već počela grist ukućane.
Ja san dite s mora, moja mati je Dalmacija...
Nedilja je bila prekrasna, blistali su i more i sunce...ali judi moji, tak van je to u Dalmaciji...i zimi je lito i nigdi sunce tako ne sjaji...
...ka u Dalmaciji...
Lagano veslam u gumenjaku, više puštam kurentu da me nosi...
Ej Rico, šta to radiš?
Evo sekajen brod, nalila ga je kiša.
Aj moran te slikat.
Zašto?
Zato da imaš dokaz da si nešto radija
Oš ti da ti izvučen čep iz gumenjaka!?!
Nije fotomontaža nego je sunce poprimilo obličje srca...
A u noć se skupila obitelj jer je nećak slavio rođendan. I ne znam je li može od svijeća jače gorjeti ljubav u ljudima i jel može od torte bit slađi okus bliskosti, ali sve je ove večeri imalo okus sladora i blistav sjaj...
